Pčelarstvo za početnike

Najstariji zapisi koji prikazuju ljude kako skupljaju med stari su više od 7.000 godina. Naši su preci pronalazili pčele i med po raznim šupljinama u drveću, stijenama i sl. Shvativši koje su koristi od pčela, ljudi su ih počeli uzgajati već 2.400 godina p.n.e, u starom Egiptu. Prve pčelinje nastambe bile su izgrađene u izdubljenom drveću, nastambama od šiba, a kasnije i od gline. U prošlosti je na području Evrope pčelarstvo bilo najrazvijenije kod starih Slavena, te je i danas vrlo zastupljeno i u našim krajevima. Razvoj suvremenog pčelarstva, onakvog kakvog ga mi danas poznajemo, započeo je početkom 19.stoljeća. Unatoč tome što čovjek proučava i uzgaja pčele već tisućama godina, te što je spoznao velik dio tajni pčelinjeg društva, svakim danom nas pčele iznenađuju nekim svojim ponašanjem koje odudara od onog kakvo smo očekivali. Pčelarstvo je jedno od važnih grana poljoprivrede i osim direktne koristi od pčelinjih proizvoda, indirektne koristi od pčela su puno veće – tu se misli na koristi od oprašivanja. Naime, mnoge voćne vrste i razne krmne i povrtlarske biljke uopće ne bi davale plodove bez pomoći pčela.Kod nas postoji velik broj pčelara koji se bave pčelarstvom kao svojim dohodovnim zanimanjem. Oni posjeduju i više stotina košnica. Velikom broju pčelara je to samo hobi ili mogućnost dopunske zarade i oni obično imaju od nekoliko do više desetaka košnica. Mnogi ozbiljniji pčelari upustili su se u svijet pčela upravo kao hobisti, te na taj način stjecali znanje i vještinu, koje će koristiti kasnije u "profesionalnim vodama". Za bavljenje pčelarstvom potrebno je puno ljubavi prema tim sitnim bićima, jer jedino to može opravdati podnašanje mnogobrojnih uboda, koji mogu biti vrlo neugodni dok se ne navikne na njih. Na žalost, neki ljudi su alergični na pčelinji ubod i on za njih može biti smrtonosan. Zbog toga se ne preporuča bavljenje pčelarstvom dok se ne ustanovi postoji li alergičnost ili ne. Za one najupornije postoje injekcije, koje ti pčelari moraju nositi uz sebe pa u slučaju uboda brzo unijeti protuotrov. Nastambe u kojima žive pčele zovemo košnicama, a mjesto gdje se košnice nalaze pčelinjak. Kod nas su najzastupljeniji sljedeći tipovi košnica: AŽ (Alberti-Žnideršičeva), LR (Langstrotova) i DB (Dadan-Blatova). Oni koji se sada počinju baviti pčelarstvom uglavnom se odlučuju za LR tip košnice jer su zbog lakšeg pristupa u unutrašnjost, radovi puno jednostavniji. Ove se košnice mogu po potrebi i proširivati (dodavati nastavci) u periodu kad nastupi najintenzivnije razdoblje prikupljanja meda. Slične su i DB košnice, samo što su nešto drugačijih dimenzija. AŽ košnice su nešto starijeg podrijetla i danas ih koriste uglavnom stariji pčelari jer za njih je potrebna manja fizička.Pčele koje žive u jednoj košnici nazivamo pčelinjom zajednicom ili pčelinjim društvom. Takvo jedno društvo sastoji se od matice, trutova i pčela radilica. Svako društvo može imati samo jednu maticu. Njena osnovna zadaća je stvaranje potomstva, odnosno odlaganje jajašca u pripremljene ćelije. Razvoj matice započinje iz jednakog jajašca iz kakvih se razvijaju obične pčele, ali zbog ishrane ličinke matičnom mliječi, ličinka se ne razvija u običnu pčelu, već u maticu. Svojim oblikom matica je veća i malo drugačije boje od obične pčele. Razvoj matice, od jajašca pa dok se ne izlegne, traje 16 dana, a nakon što se izlegne, potrebno je 7-10 dana da dostigne spolnu zrelost. Nakon toga matica izlazi iz košnice (jedini put) na tzv. "svadbeni let". Matica leteći ispušta specifični miris kojim privlači trutove. Tijekom leta spari se sa desecima trutova, te se nakon toga vraća u košnicu. Sparena mlada matica je sposobna u jednom danu iznijeti 1000-2000 jajašca, odnosno i do 200.000 jajašca u toku jedne sezone. Matica može živjeti i do nekoliko godina, no zbog oslabljene reproduktivne sposobnosti, dobro ju je zamijeniti barem svake dvije godine. Ponekad pčele same izvrše zamjenu, no nekad pčelar mora zamjenu napraviti sam i staru maticu uništiti.Trutovi su muški članovi pčelinje zajednice. Po obliku slični su pčelama radilicama, ali su nešto krupniji. Njihova je jedina zadaća oplodnja matice. Kako se pčelarska godina bliži svom kraju, pčele instinktivno uskraćuju hranu trutovima. Da ne bi nepotrebno trošili zalihe hrane, trutove čak istjeruju iz košnice, pa oni ugibaju.Pčele radilice su najbrojniji članovi zajednice. Ženskog su spola, no za razliku od matice, one nemaju razvijene reproduktivne organe. Dakle, dok je matici jedina zadaća reprodukcija, pčele radilice izvršavaju sve poslove u košnici. Razvoj radilice, od polaganja jajašca pa dok se ne izlegne, traje 21 dan. Sljedeća 3 tjedna mlade pčele provedu uglavnom u košnici obavljajući poslove predodređene njihovoj starosti. Prva tri dana se uglavnom čiste i pripremaju za radne zadatke, čiste ćelije i leglo. Kad su stare 3-5 dana, pčele se bave ishranom starih ličinki, a nakon toga do 12. dana ishranom mladih ličinki. Od dvanaestog do osamnaestog dana bave se proizvodnjom voska, izgradnjom saća, skladištenjem hrane (preradom nektara i peluda), te održavanjem mikroklime u košnici. Do 21. dana pčele polako izlaze iz košnice, kreću u prve izletničke letove i upoznavanje s okolinom. U tom periodu također preuzimaju ulogu stražara i brinu se da razni uljezi ne ulaze u košnicu. Nakon 21. dana pčele započinju s prikupljanjem peluda, nektara i vode, odnosno počnu se baviti poslovima za koje laici misle da im je jedina zadaća. Procjenjuje se da se pčele kreću u radijusu od oko 3 km od svoje košnice. U jednom letu pčela posjeti do 100 cvijetova, marljivo prikupljajući nektar i pelud, a istovremeno oprašujući biljke. U jednom danu pčela izlazi "na pašu" cca 15 puta, a u jednoj košnici ima otprilike 1/3 pčela-izletnica. Pretpostavlja se da u jednom danu jedna pčelinja zajednica opraši oko 3.000.000 cvijetova. Da bi se ispunila jedna ćelija saća nektarom, potrebno je oko 20 punjenja. Naime, pčela u jednom svom izlasku donese oko 55 mm3 nektara. Zbog intenzivnog rada, pčela živi oko 45 dana, nakon čega ugiba. Iznimka su pčele koje se izlegu u jesen. One se vrlo malo bave prikupljanjem hrane i njihov je zadatak održati pčelinju zajednicu na životu do proljeća. Naime, matica s prvim hladnijim danima u jesen prestaje lijegati jajašca, tako da do proljeća, kada počinje nova pčelarska godina, nema mladih pčela. Jedna zajednica može brojiti od cca 15.000 pčela u rano proljeće do cca 50.000 i više pčela u periodu najintenzivnije paše.Direktni pčelinji proizvodi su med, pelud, propolis, matična mliječ, pčelinji otrov i vosak. Najpoznatije vrste meda u našim krajevima su livadni, bagremov i kestenov med. U drugim krajevima Hrvatske nalazimo i med proizveden od lipe, lavande, vrijeska, kadulje, amorfe, a u Sloveniji je jako popularan tzv. šumski med (medljikovac). On je produkt sokova (mediljka) koje izlučuju lisne uši (na drveću), a koji pčele sišu i kasnije prerađuju u med. Pravi med mogu proizvesti jedino pčele. Svi drugi industrijski pokušaji dobivanja meda nisu uspjeli. Med se tijekom stajanja kristalizira. Protivno uvriježenom mišljenju, jedino se pravi med kristalizira. Kristalizacijom med ne gubi svoja ljekovita i hranidbena svojstva, a moguće ga je vratiti u tekuće stanje zagrijavanjem na temperaturi do 40oC.